Anksioznost je zadnjih godina sve češći problem s kojim se susrećemo u cijelom svijetu, a to je ujedno i jedan od najčešćih razloga zbog kojih osobe potraže stručnu pomoć. Anksioznost se može definirati kao osjećaj nelagode, opće napetosti, zabrinutosti, velikog stresa, panike, straha te iracionalnog lošeg predosjećaja. Iako se anksioznost i strah često izjednačuju, ova dva pojma su ipak različita. Ako je strah ili opasnost prepoznata i vezana za realne podražaje, tada govorimo samo o strahu, ali ako je opasnost vezana za nešto nepostojeće ili neodređeno tada se govori o strahu od nepoznatog koji predstavlja anksioznost. Anksioznost je normalno prisutna u životu svakog čovjeka, no kada postane prevladavajuće stanje osobe i počne značajno ometati njezino svakodnevno funkcioniranje, onda možemo govoriti o anksioznosti koja zahtijeva stručnu pomoć.
Simptomi anksioznosti
Tjelesni simptomi uključuju respiratorne (osjećaj gušenja i nedostatka zraka, ubrzano disanje), gastrointestinalne (bol u trbuhu, proljev, mučnina i povraćanje) i kardiovaskularne (ubrzan puls, osjećaj lupanja srca, povišen krvni tlak, crvenilo ili bljedilo) promjene.
Emocionalni simptomi uključuju osjećaj nesigurnosti, neizvjesnosti, slabosti, neugode, nemira, napetosti, razdražljivosti, straha te depersonalizacije (osjećaj "kao da ja nisam više ja").
Kognitivni simptomi uključuju zbunjenost, teškoće u pamćenju i koncentraciji, zabrinutost, pesimistično razmišljanje o sebi i ishodima životnih situacija, očekivanje nesreće i zabrinutost.
Bihevioralni simptomi uključuju izbjegavanje, npr. situacija i osoba koje izazivaju anksioznost, zatim povučenost i nesigurnost u socijalnim kontaktima te slabu koordinaciju.
Vrste anksioznih poremećaja
Separacijski anksiozni poremećaj: Osoba koja ima separacijski anksiozni poremećaj je ustrašena ili anksiozna zbog separacije od osoba kojima je privržena do stupnja koji nije razvojno primjeren. Kod takvih osoba u situacijama u kojima postoji opasnost da se nešto dogodi osobama kojima je privržena ili zbog mogućnosti gubitka ili separacije od istih javlja se anksioznost.
Selektivni mutizam: Ovaj poremećaj karakterizira trajno zastajanje govora u socijalnim situacijama u kojima se od osobe očekuje da govori, čak iako osoba može normalno govoriti u drugim situacijama.
Panični poremećaj: Osoba s paničnim poremećajem doživljava ponovljene neočekivane panične napade i trajno je opterećena ili zabrinuta u vezi s tim da će imati panični napad ili zbog paničnih napada na neadaptivne načine mijenja svoje ponašanje
Agorafobija: Osobe s agorafobijom osjećaju strah i anksioznost u dvije ili više navedenih situacija: korištenje javnog prijevoza, boravak na otvorenom prostoru, boravak u zatvorenom prostoru, stajanje u redu ili gužvi, kad su sami izvan kuće i sl. Takve situacije nastoje izbjegavati ili zahtijevaju prisutnost druge osobe.
Specifična fobija se definira kao uporan i nerealan strah od nekog specifičnog predmeta, aktivnosti ili situacije koja dovodi do snažne želje za izbjegavanjem predmeta, aktivnosti ili situacije koje se osoba boji.
Socijalna fobija: Kod ove vrste fobije osoba je ustrašena ili anksiozna zbog situacija u kojima dolazi u kontakt s drugim ljudima ili izbjegava socijalnu interakciju i situacije koje uključuju mogućnost da bude izložena evaluaciji drugih.
Generalizirani anksiozni poremećaj: Ovaj poremećaj se odnosi na trajnu i pretjeranu anksioznost i zabrinutost vezanu uz različita područja, uključujući profesionalni i školski uspjeh, a koja traje najmanje 6 mjeseci.
Liječenje anksioznih poremećaja
Anksioznost se može liječiti psihoterapijom, farmakoterapijom ili njihovom kombinacijom. Najučinkovitijom u liječenju se pokazala kombinacija farmakoterapije i psihoterapije. Sve psihoterapijske tehnike su se pokazale učinkovitima, no često se prednost daje kognitivno-bihevioralnoj terapiji (KBT).
U Centru Anukampa radimo kognitivno-bihevioralnu terapiju (KBT) trećeg vala na problemima anksioznosti, a termine je moguće dogovoriti uživo ili online. Više informacija na linku: https://www.anukampa.hr/savjetovanje-odraslih
AUTOR: Amela Muftić Župan, mag. psych.
LITERATURA:
Američka psihijatrijska udruga. (2014). Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje. 5. izd. Međunarodna verzija. Jastrebarsko, Naklada Slap.
Borkovec, T. D., Alcaine, O., & Behar, E. W. E. L. Y. N. (2004). Avoidance theory of worry and generalized anxiety disorder. Generalized anxiety disorder: Advances in research and practice, 2004.
Hollander, E., Simeon, D., & Arbanas, G. (2006). Anksiozni poremećaji. Slap.
Kozarić Kovačić, D., Kovačić, Z., & Rukavina, L. (2007). Posttraumatski stresni poremećaj. Medix: specijalizirani medicinski dvomjesečnik, 13(71), 102-106.
Vulić-Prtorić, A. (2006). Anksiozna osjetljivost: fenomenologija i teorije. Suvremena psihologija, 9(2), 171-194
Comentarios