Dijete koje ima dobro razvijene socijalne vještine, osim što lakše pronalazi i zadržava prijatelje, u igri i druženju češće surađuje, traži pomoć kada mu je potrebna i uspješnije se odupire pritisku vršnjaka.
Kako bi dijete podučili socijalnim vještinama, nije mu dovoljno samo pričati i ponavljati kako je potrebno biti ljubazan, velikodušan, empatičan i sl., već je potrebno djetetu osmisliti i omogućiti stvarne situacije u kojima može učiti i usvojiti socijalne vještine. Također, iznimno je važno svaki put primijetiti kada je dijete pokazalo primjereno korištenje socijalnih vještina te ga za to pohvaliti uz objašnjenje za što ga točno pohvaljujete.
Modeliranjem-djeca često kako se ponašati s drugima uče najprije promatranjem svojih roditelja. Kako roditelji prilaze drugima, kako započinju razgovor, kako se ponašaju u društvu, kako izražavaju mišljenje, kako se bore za sebe i slično. Važno je naglasiti kako nije potrebno da roditelji budu savršeni modeli već je najbitnije da iskreno razgovaraju sa svojom djecom i objasne im gdje su pogriješili. Kada roditelji priznaju vlastite pogreške i neuspjeh te su spremni ispričati se drugima zbog svojih loših postupaka time dijete puno uči o socijalnim vještinama.
Reagiranjem-roditelji često nesvjesno podučavaju djecu socijalnim vještinama u svakodnevnim situacijama i aktivnostima tako da primijete djetetove reakcije i reagiraju na njih. Na primjer, ako je dijete u ljutnji nekoga udarilo, roditelji na glas izgovore kako se dijete osjeća i predlože mu drugi način pokazivanja ljutnje (npr. vidim da si jako ljut, možeš udariti u jastuk kada si ljut) i na taj način uče dijete prihvatljivim oblicima ponašanja koje će dijete kasnije iskazivati i u druženju s vršnjacima.
Davanjem izbora-jako važan dio razvijenih socijalnih vještina je i vještina donošenja odluka jer će dijete u igri s prijateljima često biti u situaciji da treba donijeti odluku kako postupiti, a da pri tome treba odvagnuti posljedice svoje odluke (npr. hoće li se upustiti u raznošenje smeća po igralištu jer ga na to nagovara prijatelj, ili će odbiti jer smatra da to nije u redu i da bi se učitelji i roditelji mogli naljutiti). Zato je važno da roditelji pronađu prilike da podrže djetetovo donošenje odluka dajući im izbor (na primjer dajući djetetu izbor tijekom obroka: “Želiš li jabuku ili bananu za užinu?”). Kod starije djece roditelji potiču donošenje odluka na način da razgovaraju s djetetom, pitaju ga zašto je donijelo neku odluku, što je uzelo u obzir pri donošenju odluke, je li razmišljalo o posljedicama svoje odluke. Ako roditelji učestalo usmjeravaju dijete da razmišlja o vlastitim odlukama povećat će se vjerojatnost da dijete ubuduće uspori i posveti više pažnje donošenju odluka.
Sudjelovanjem-pokazalo se da sudjelovanje roditelja u dječjim aktivnostima, kao što su igranje i istraživanje na otvorenom ili zajedničko čitanje knjiga, vodi ka društvenijem djetetu. Djeca koja se igraju s roditeljima češće uskaču u vršnjačku igru kada krenu u školu i pokazuju samostalnije ponašanje u tim situacijama. Ako roditelji pokažu interes za djetetove aktivnosti, kod djeteta se također razvija snažan osjećaj samopouzdanja.
Podučavanjem-roditelji mogu pomoći svojem djetetu s ADHD-om tako da razgovaraju s njim o poželjnim oblicima ponašanja u društvu, kao što su na primjer dijeljenje, aktivno slušanje, suradnja i druga područja za koja primijete da ih je s djetetom potrebno vježbati. Roditelj može djetetu ponuditi alternativna ponašanja (npr. umjesto da se posvađaš, možeš se okrenuti i otići, umjesto da udariš, možeš brojati do 10 ili disati, možeš podijeliti neke svoje igračke u parku i vidjeti kako će drugi dijeliti s tobom i sl.). Važno je nakon razgovora i dogovora omogućiti onda djetetu prilike za vježbanje (npr. dogovoriti igranje kod nekoga ili odvesti dijete u park na igru, pozvati nekoga kod sebe na igru i sl.).
Igranjem uloga-npr. ako je dijete sramežljivo, kažemo mu ”Ja sam tvoj najbolji prijatelj. Uvijek se igramo onog što ja predložim i idemo kamo ja želim. Zamisli da ti danas želiš u kino jer film koji želiš gledati igra zadnji dan, a ja želim ići u zoološki vrt. Pokušaj me uvjeriti da idemo danas u kino.” Nakon igranja uloga se analizira kako se dijete osjećalo u svojoj ulozi. Ukoliko je bilo neuspješno, zamijenimo uloge te modeliranjem pokazujemo djetetu kako se moglo ponašati, nakon čega opet razgovaramo o osjećajima i postupcima.
Osiguravanjem prilika-s obzirom da se socijalne vještine razvijaju kroz odnose, interakcije i različite društvene situacije važno je da roditelji osiguraju raznovrsne aktivnosti slobodnog vremena izvan i unutar kuće kako bi dijete imalo prilike steći različita iskustva i razviti navedene kompetencije u punom potencijalu.
AUTOR: Amela Muftić Župan
U Psihološko-edukativnom centru Anukampa moguće je obaviti psihološku procjenu djeteta te procijeniti koji su mogući uzroci djetetovih slabijih socijalnih vještina. Također je moguće uključiti dijete u psihološko savjetovanje kojim se djetetu može pomoći u usvajanju socijalnih vještina i razvijanju socijalne i emocionalne inteligencije.
Comentários