Što je selektivni mutizam?
Selektivni mutizam je anksiozni poremećaj kod kojeg je prisutan izostanak govora u pojedinim socijalnim situacijama u kojima se od djeteta očekuje da govori (npr. u vrtiću ili školi), ali dijete u ostalim poznatim socijalnim situacijama govori (npr. kod kuće). Najčešće se javlja između 2. i 4. godine života. Selektivni mutizam je relativno rijedak te se pojavljuje u 0,03 do 1 % slučajeva, a češće se javlja kod djevojčica, kod djece koja dolaze iz obitelji etničkih manjina i u dvojezičnim obiteljima.
Liječenje selektivnog mutizma:
Roditelji najčešće potraže pomoć pri polasku djeteta u školu, kada govorni zahtjevi na dijete postanu veći, no važno je napomenuti kako istraživanja pokazuju da je napredak djeteta bolji kada se liječenje započne u ranijoj dobi. Liječenje najčešće uključuje timski rad logopeda, psihologa dodatno educiranog za provođenje KBT ili neke druge terapije, roditelja te dobru suradnju sa vrtićem ili školom. Roditelje najčešće zanima na koji način oni mogu dodatno pomoći djetetu te kako pristupati djetetu u situacijama kada ono ne govori.
Kako roditelj može pomoći?
Važno je dijete ne tjerati, ne moliti ili ga podmićivati da govori jer se na taj način djetetova anksioznost te osjećaji straha i srama mogu samo dodatno pojačati.
Dijete će se s vremenom najvjerojatnije otvoriti osobi koja svojim pristupom zasluži djetetovo povjerenje. Važno je da roditelji razumiju kako je to ponekad dugotrajan proces koji zahtijeva dosta emocionalne uključenosti i strpljivosti.
U kontaktu s drugima, ne usmjeravajte se na ono što vaše dijete ne može, već na ono što dijete voli i u čemu je dobro, dakle pažnju s djetetovih teškoća prebacite na njegove snage jer tako razvijate njegovo samopouzdanje. Rečenice poput “Maca popapala jezik.” ili “On vam nikad ne pozdravlja.” svakako ne pomažu izgradnji djetetova samopouzdanja.
Pronađite aktivnosti u kojima je vaše dijete dobro i koje voli raditi, a u kojima onda može biti uspješno i pred drugima. Ovdje pokušajte ne upasti u zamku video igara kao aktivnosti u kojoj je dijete dobro jer nam je cilj dijete socijalizirati, a ne dodatno otuđiti ili osamiti.
Maknite fokus sa djetetovog govora. Pitanja poput "Jesi li danas pričao?" i sl. djetetu mogu stvoriti dodatan pritisak jer ne želi razočarati roditelja. Ali slobodno pohvalite dijete ako vidite da je uložilo trud kako bi govorilo pred drugima, pa čak i ako u tome nije uspjelo.
Educirajte i članove obitelji o djetetovim teškoćama kako i oni ne bi činili navedene greške u kontaktu s djetetom.
Prije nepoznatih situacija i događaja, razgovarajte s djetetom o onome što tamo može očekivati. Možete kroz igru proraditi scenarije koji bi se mogli odvijati u navedenim situacijama.
Dijete koje ima selektivni mutizam voli sve ono što vole i druga djeca, a to je između ostalog i druženje. Obitelj se ne bi trebala izolirati ili ograničiti svoje socijalne interakcije, baš naprotiv, korisno bi bilo pozvati na druženje barem jednog, a kasnije i više djetetovih prijatelja.
Budite i Vi opušteni i dajte djetetu vremena i ljubavi. Imajte na umu da postoji komunikacija i neverbalnim putem te da će dijete nekada reagirati i na običan osmijeh ili zagrljaj koji će možda potaknuti govor.
S djetetom možete koristiti crteže kako biste potaknuli govor. Ova vrsta aktivnosti je zanimljiva većini djece, a može poslužiti kao odličan materijal za vježbu. Dopustite djetetu da bude kreativno te mu pomozite u stvaranju likovnih sadržaja koje poslije možete komentirati, stvarati priče i nove verbalne vježbe.
Kod kuće igrajte društvene igre koje imaju verbalnu komponentu kako bi dijete vježbalo govoriti u ugodnom i opuštenom okruženju (Igra "Što bi radije?" u kojoj se dijete može pitati zanimljiva pitanja poput "Je li bi radije letio ili bio nevidljiv?", može biti odličan način da se dijete na šaljiv način kroz igru verbalno uključuje. Igre "Pogodi tko" ili "Pogodi što" također mogu biti korisne.
Ne izbjegavajte aktivnosti u kojima se dijete osjeća anksiozno jer kada izbjegavamo takve aktivnosti, anksioznost samo raste. Cilj nam je olakšati djetetu aktivnosti, skratiti ih ili poduzeti druge radnje kako aktivnosti ne bi preplavile dijete, jer im time šaljemo poruku da je anksioznost normalan dio svakodnevnog života i da ju oni mogu podnijeti. Npr. u restoranu, umjesto da vi naručite umjesto djeteta, omogućite djetetu da pokaže konobaru prstom jelo na jelovniku koje bi želio; umjesto da izbjegnete zabavu na koju je dijete pozvano, možete dogovoriti s djetetom da ćete doći malo ranije dok je još tiho, a ostati 15-20 minuta nakon što ostali dođu. Vrlo vjerojatno će dijete htjeti ostati duže.
U situacijama kada se netko drugi obraća vašem djetetu možete sljedeće:
Ponoviti pitanje tako da dijete može odgovoriti vama.
Preformulirati pitanje tako da zahtijeva samo da/ne odgovor tako da dijete može samo kimnuti glavom.
Konkretne rečenice koje možete koristiti u kontaktu s drugima koji očekuju od djeteta da govori:
"Možemo ga to pitati dok se prvo malo privikne na novu okolinu."
"Marko je pristojan dječak, samo mu treba malo vremena dok nekog bolje upozna."
"Marina će najvjerojatnije prvo malo slušati i gledati, a uključit će se kada se opusti."
"Luka bi se volio igrati s tobom, za početak ti može pokazati kako slaže kocke, a možda ti kasnije i nešto ispriča o njima."
"Ništa se ne brinite, Fran će slušati kako mi razgovaramo, a ako bude želio nešto dodati, pokazat će nam to."
U Psihološko-edukativnom centru Anukampa radimo sa djecom sa selektivnim mutizmom kroz kognitivno-bihevioralnu terapiju (KBT) i terapiju igrom. Više informacija o našem radu sa djecom i adolescentima nalazi se na linku https://www.anukampa.hr/savjetovanje-djece.
Autor: Amela Muftić Župan, mag. psych.
LITERATURA:
Black, B., Uhde, T.W. (1995). Psychiatric Characteristics of Children with Selective Mutism: A Pilot Study. Journal of the American Academy of Child and Adolescent Psychiatry, 34(7), 847- 856.
Elizur, Y., Perednik, R. (2003). Prevalence and description of selective mutism in immigrant and native families: A controlled study. Journal of the Academy of Child and Adolescent Psychiatry, 42, 1451–1459.
Supporting Children with Selective Mutism – Advice for Parents, SELECTIVE MUTISM INFORMATION & RESEARCH ASSOCIATION, Selective Mutism Advisory Service, Kent Community Health NHS Trust, Maggie Johnson
Comments